Ledeno doba na Glasincu

Napisao Željko Tomić

Teritorija Balkanskog poluostrva bila je nastanjena od pradavnih vremena. Naučnici smatraju da su zemlje zapadne i srednje Evrope bile naseljene već u prvom djelu Pleistocena (diluvij, ledeno doba), a da se u oblastima Balkanskog poluostrva čovjek pojavljuje u periodu poslednje glacijacije (alpska glacijacija - Njurm). U to doba hladne klime pre 40.000 godina, vječiti led spuštao se do 1.500 metara nadmorske visine.

Prve ljudske zajednice tada su živjele u pečinama. Na osnovu izučavanja pećina, naročito pecine pod Jerininim brdom u selu Gradac i Risovace na Venčacu (Srbija) može se izgraditi odredjena slika njihovog života. Bile su to ljudske zajednice od 10-15 članova, od jedne do tri biološke porodice, a njihovo privredjivanje bilo je uglavnom sakupljanje plodova i lov.

Taj čovjek, već homo sapiens, obradjivao je kamen i kosti i na taj način pravio orudje i oružje. U prvo vrijeme lovio je krupne biljojede (djinovske jelene, divlje konje, goveda), a u izmenjenim klimatskim uslovima (zavladavanja predarktičke klime) i mamute, nosoroge, lavove i hijene. Usled velikog zahladjenja (virmska glacijacija, Njurm 3) oko 25.000 godina pre n.e. došlo je do napuštanja pećina i prestanka ljudskog života. Time se završava prvo poglavlje istorije ljudskih zajednica na teritoriji Balkana.

Nova etapa počinje sa promjenom klime, krajem ledenog doba (nova geološka epoha - holocen). Na osnovu ispitivanja arheoloških nalazišta u Djerdapu utvrdjeno je da se tamo razvila jedna od najsloženijih kultura praistorije, koja se prema jednom velikom dunavskom viru, naziva kultura Lepenskog Vira (7.000-5.500 godina prije naše ere). Najstariji ljudi ove kulture |živjeli su već u naseljima, a u zajednicama od dvije do četiri biološke porodice.

Kasnije, sa prirašctajem stanovništva, gradili su naseobine po utvrdjenom obrascu. Sahranjivanje je bilo van naselja, a dolazi i do usavršavanja izrade alata i oružja. Brojni nalazi upućuju na postojanje privatnog vlasništva, društvene hijerarhije, religije, umjetnosti, a u sferi proizvodnje ostali su na tradicionalnim izvorima hrane i nikada nisu postali ni zemljoradnici ni stočari.

Ljudske zajednice iz starijeg kamenog doba (paleolita) na tlu Balkana razvile su kulture mladeg kamenog doba (neolita) koje uz lovačko-sakupljačku ekonomiku razvijaju i zemljoradnju i stočarstvo. Tome je svakako pogodovala i toplija klima. Neolitska kultura na prostoru i sjeverno i južno od Save i Dunava razvijala se od 5.300 do 3.200 godina pre n.e. a najznačajnija nalazišta su Starčevo i Vinča. Na osnovu arheoločkih iskopavanja može se pretpostaviti da su ove ljudske zajednice podizale kuće jednu pored druge, oblijepljene blatom, izmješanim sa pljevom. Podovi su bili od nabijene zemlje, a krovovi od pruća i slame. Domačinstva su posjedovala raznovrsno posude.

Alatke i oružje bili su od uglačanog kamena, a nakit od školjki. Ljudske zajednice koje su stvorile starčevacku i vinčansku kulturu bile su podložne seobama usljed unutrašnjih razloga, ali i spoljnih. Tako dolaskom ljudi iz Anadolije i Panonije mijenja se etno-kulturna slika i nestaju vinčanske zajednice a na njihovom prostoru stranci počinju sa upotrebom metala, čime počinje nova epoha ljudske istorije.

Istraživanja na području Glasinca i Romanije za sada su dali veoma malo informacija u životu pečinskog čovjeka u tom periodu. Sav paleontoloski materijal odnosi se na životinje iz tog perioda. Tako su na zapadnim obroncima Romanije, u pečini "Orlovaca" kod Sumbulovca pronadjeni ostaci pečinskog medvjeda starosti preko 16.000 godina.

SPILJSKI MEDVJED

Ovaj medvjed je mnogo veći od medvjeda koji danas živi na ovom području. Pronadjeno je ukupno 8 lobanja ove životinje, različito uzrasta i pola. Dužina lobanje odraslog medvjeda iznosila je oko 50 centimetara, tako da se procjenjuje da su ovi medvjedi mogli dostizati težinu i od 1.500 kilograma.

Pećinski medvjed (Ursus spelaeus) je evolutivni nasljednik Deningerijevog medvjeda (Ursus deningeri) koji se na Zemlji pojavio prije oko 1,3 miliona godina, tokom starijeg dijela donjeg pleistocena. Prije 130.000 godina, odnosno početkom posljednjeg interglacija, u Evropi je Deningerijevog medvjeda naslijedio Pećinski medvjed. Zanimljivo je da se ova evolucija odigrala samo u Evropi, dok je Deningerijev medvjed nastavio da živi u preostalom arealu.

Tokom Ledenog doba, čovjek je vodio ogorčenu bitku sa ovim medvjedima. Pobjednik je dobijao pećinu u kojoj je mogao živjeti, zaklonjen od surovih oluja Ledenog doba. Na kraju ovog perioda, medvjed je izašao kao pobjednik jer je čovjek napustio pećinu i nastavio da živi na otvorenom. Medjutim, "poraženi" je na svom putu prosperirao, a "pobjednik" je nestao sa lica zemlje, tj. evoluirao je u mnogo manjeg medvjeda.

INDEX

ČLANAK JE SA WEB STRANE http://sokolac.slavicnet.com/sokolac/sokolac_history_forum.html

PAŽNJA SVIM KORISNICIMA OVOG MATERIJALA, SVE ŠTO JE NAPISANO I SVI CRTEŽI SU COPYRIGHT.

Copyright C 1952-2005. All rights reserved.  Rudolf Bosnjak.